
Velika priča o ljubavi, o mladim, gnevnim životima koji pokušavaju da se odvoje od tla, da koračaju tri metra iznad neba...
Momci kruže na motorima, suočavaju se s iskušenjima fizičke izdržljivosti, brzine, rizika. Devojke se spremaju da sretnu muškarca svog života. Babi je dobra učenica, Step je nasilnik; pripadnici su dva različita sveta, ali se na kraju zaljubljuju jedno u drugo. Babi je neprepoznatljiva u očima roditelja. Step otkriva strane koje se ubrzo uklapaju u sliku opasnog tipa, a u stvari mišići i nasilje kriju jednu traumu, jedan neodmršeni čvor koji baca mračnu senku na Stepov porodični život i na mučnu ljubavnu priču sa Babi.
Tri metra iznad neba su roman o svakodnevnom životu, istovremeno romantična komedija i realistična drama, vrlo uzbudljiva priča o životu mladih i njihovih roditelja u velegradu.
Jedna mala izdavačka kuća 1992. godine odštampala je tri hiljade kopija koje su se ubrzo rasprodale: jedan prodorni tam-tam održao je u životu strastvenu priču o Stepu i Babi, koja je počela da kruži u fotokopijama ili čak putem SMS-a između gimnazijalaca u Rimu.
Tri metra iznad neba su ponovo objavljeni i postali književni događaj 2004. godine u Italiji.

Nastavak romana Tri metra iznad neba.
u drugom delu se radi...kako se step vraca iz amerike...i jedna babina drugarica...(koja nije spominjana u knjizi a ni u filmu) zove se djinerva i ona je zaljubljena u stepa....i oni se upoznaju...i suvaju...i ona je njega odusevila...jednom joj je cak dao da vozi njegov motor kome nikome do tada nije dao....medjutim...on ode u teretanu i tamo sretne nekog starig prijatelja...i on ga pozove na neku zurku...i on dodje...i tamo bila babi...i on..jadan sam ocaran njenom lepotom...uradi ono sa njom...i ona njemu posle toga sto su radili xD kaze da treba da se uda!!omg!!koje razocarenje...i on to nije mogao da ne kaze djin...i njih dvoje raskinu.tj djin raskine...ali step je jos ivek voli....i na zadnjoj strani tj u zadnjem pasusu pisac kaze:
Vec je zumrak,kad sedam na motor.I bas u tom trenutku vidim je kako se vraca.Djin.U velikoj brzini,bas kako i lici na nju.Glavom ispraca krivinu,pevusi neku pesmuci koju bas u tom trenutku slusa.Ko zna koju.Ali,izgleda da je pnovo vesela.Kao uvek.Kao kada sam je ostavio.Lepa u svom osmehu,zivotu koji ima,snovima koje juri,granicama koje ne poznaje.Slobodna.Slobodna od svega onoga sto je ne interesuje i jos i vise.I odlazim,gledajuci kako se zacudila,kako se smesi.I srecan sam.kako dugo nisam bio...Kriv zbog ovog natpisa.ogromnog..Preko cele zgrade.Predivan,direktan,istinit.I vise ne sumnjam.Nema kajanja,nema senki,nema greha,nema vise proslosti.Imam samo ogromnu zelju da ponovo pocnem.I da budem srecan.Sa tobom,Djin.Siguran sam.Da,bas tako.Vidis,cak sam i napisao.ZELIM TE
procitala sam oba dela..i to po 3 puta...ko je manji(da se tako izrazim) nek saceka da malcice poroste da bi razumeo ovu knjigu..ja kada sam je uzela od drugarice..imala sam 12 godina..i nista razumela nisam....i pre neki dan sam je uzle i natenane ponovo procitala...i sve sam razumela xD